Hodočašće u Poljsku

Jedan poznati književnik jednom je prilikom zapisao: „svakome bi trebalo odrediti da putuje s vremena na vrijeme“, a dodala bih, ako je to putevima sv. pape Ivana Pavla II. i ako putuje skupina ljudi koju povezuje isti vjernički duh, onda su ciljevi putovanja zasigurno ostvareni. Skupina hodočasnika naše župe i okolnih župa tako se odvažila poći na putovanje u Poljsku, od 30.lipnja do 4.srpnja. Prvo odredište bilo nam je rodno mjesto Ivana Pavla II.- Wadowice, s crkvom Prikazanja BDM u kojoj je papa kršten i kojoj se uvijek rado vraćao. Zatim smo posjetili svetište Gospe u Częstochowi, zvano i Jasna gora, najveće svetište poljskog naroda. U njegovu je središtu čudotvorna slika Marije s Isusom, poznata kao Crna Gospa, za koju predaja kaže da ju je naslikao sv. Luka na dasci stola koji je sam Isus napravio, a pronašla ju je kraljica Jelena te je donijela u Carigrad. Potom su je vjernici tijekom ikonoklastičkih borbi skrivali po poljskim šumama te je naposljetku završila u Częstochowi. Za vrijeme husitskih ratova u 15.st., svetište i pavlinski samostan u blizini bili su opljačkani, a slika oskvrnjena. Još se danas na Gospinu licu mogu vidjeti tragovi udaraca sabljom. Gotovo da nema poljskoga kralja koji se nije došao pokloniti pred Gospom od Jasne gore. U Częstochowu su kriomice hodočastili poljski rodoljubi u vrijeme fašističke okupacije, a svetište je bilo nepobitni vjernički i nacionalni simbol kada se Poljska našla iza čelične zavjese. Papa Ivan Pavao II. na svojim putovanjima u domovinu redovito je dolazio na Jasnu goru kako bi se sa svojim narodom i čitavom Crkvom molio pred Crnom Gospom. Krakow je jedan od najvećih i najstarijih poljskih gradova, a tijekom nekoliko stoljeća bio je i glavni poljski grad. Nije moguće vidjeti sve kulturno-povijesne znamenitosti tog grada u kratkom razdoblju, no posjetili smo najvažnije – Baziliku Djevice Marije, gotičko zdanje gdje se svakog punog sata, s višeg od dva tornja čuje zvuk trube u spomen na trubača iz 13. stoljeća, koji je upucan u grlo, dok je obavještavao mještane da Mongoli dolaze napasti grad, zatim nekadašnji kraljevski dvorac Wawel s bazilikom sv. Stanisława i Vaclava, glavni trg, gradsku četvrt Nowa Huta, s jednim od najjačih simbola poljske vjere –  crkvom Arka Pana iliti Gospodnja lađa, sagrađenom 70-ih godina 20.st. u mračnom razdoblju komunizma koje je htjelo od Nowe Hute napraviti zonu bez crkve. Iz priloženog se vidi da nisu uspjeli u svom naumu. 🙂  Posjetili smo i svetište Božanskog milosrđa u kojem se nalazi čudotvorna slika Milosrđa Božjeg i relikvije sestre Faustine Kowalski. Svetu smo misu slavili u jednoj od mnogih kapelica koje su na prostoru svetišta. Na kraju putovanja posjetili smo rudnik soli u mjestu Wieliczka i uživali u jutarnjim suncem okupanoj Budimpešti. Teško je u ovih nekoliko dana našeg putovanja parirati Sv.Ocu koji je bio na glasu kao veliki putnik, no zahvaljujemo Gospodinu što nam je omogućio da vidimo barem dio puta našeg velikog pape.

M. Balković

 

 

This entry was posted in Župne obavijesti. Bookmark the permalink.

Comments are closed.